Da li ste zbunjeni kako da budete brižan roditelj, a da istovremeno ne „gušite“ svoju decu? U nastavku ćete moći da otkrijete da li ste „helikopter roditelj“, uz savete stručnjaka kako možete to da obuzdate.

Termin „helikopter roditelj“ je prvi upotrebio 1969. godine Dr. Haim Ginott u svojoj knjizi „Roditelji i tinejdžeri“, gde su deca za svoje roditelje rekla da lebde nad njima kao helikopteri.

Helikopter roditeljstvo se odnosi na stil roditelja koji su mnogo fokusirani na svoju decu. Oni obično preuzimaju previše odgovornosti za njihova iskustva, a posebno za njihove uspehe i padove. To znači da su uključeni u dečiji život, u meri gde nivo kontrole, zaštite i perfekcionizma pravazilazi odgovorno roditeljstvo.

Ko je „helikopter roditelj“ ?

Iako se ovaj termin pre svega odnosi na roditelje srednjoškolaca, koji rade stvari za koje su deca u potpunosti sposobna da sama urade (npr. pozivanje profesora zbog loših ocena, mešanje u navike učenja…), helikopter roditeljstvo se može odnositi na sva godišta. U najranijem detinjstvu, helikopter roditelj stalno nadgleda dete, uvek se igra sa njime i uvek usmerava njegovo ponašanje, ne dozvoljavajući mu nimalo slobodnog vremena. U osnovnoj školi, helikopter roditelji biraju dečije društvo i aktivnosti i pružaju preveliku pomoć za domaće zadatke i druge školske projekte.

Zašto roditelji „lebde“ kao helikopteri ?

Helikopter roditeljstvo može da se razvije iz brojnih razloga. Evo četiri najčešćih:

  • Strah od posledica – Loša ocena, sportski neuspeh i slično, roditelji mogu da shvate katastrofalno, posebno ako misle da je to moglo da bude izbegnuto, da su se oni umešali. Međutim, sve te posledice koje roditelji žele da izbegnu (nezadovoljstvo, veliki napor, negarantovani rezultat i sl.) u stvari su odlična životna lekcija za decu.
  • Osećaj strepnje – Brige oko ekonomije, zaposlenja i uopšte društva u kojem živimo, navodi roditelje ka prevelikoj kontroli nad detetom, sa ciljem da ih zaštite od svega toga. Na taj način, oni misle da će sprečiti da deca ikada budu povređena ili razočarana.
  • Kompenzacija za svoje detinjstvo – Odrasli ljudi koji su se kao deca osećali nevoljeni, zanemareni ili ignorisani, mogu da to previše kompenzuju sa svojom decom. Prevelika pažnja i kontrola su način da poprave neprijatna sećanja iz perioda svog odrastanja.
  • Pritisak da se ugledaju na druge roditelje – Kada roditelji vide kako drugi previše kontrolišu i nadgledaju svoju decu, mogu osetiti pritisak da i oni tako postupaju. Veoma lako mogu pomisliti da su loši roditelji, ako se ne mešaju dovoljno u dečje živote. Potencijalni osećaj krivice ima glavnu ulogu u ovakvom ponašanju.

Koje su posledice „helikopter roditeljstva“ ?

Mnogi helikopter roditelji počinju sa dobrim namerama. Međutim, veoma lako se pređe tanka linija između toga da budete uključeni u dečje odrastanje, a da ne budete toliko upleteni da izgubite iz vida šta je njima u stvari potrebno. Angažovano roditeljstvo ima mnogo koristi za dete, kao što je veliki osećaj ljubavi, stvaranje samopouzdanja i omogućavanje pravilnog vodiča i šansi za rast. Problem nastaje kada roditeljstvo počinje da se bazira na strahu i odluke se donose na osnovu onoga što tek moglo da se negativno desi. Teško je onda imati u vidu, šta sve deca nauče kada nismo pored njih i kada im se ne pokazuje stalno šta treba u kojoj situaciji da urade. Izazovi i neuspesi uče decu novim veštinama, i što je najvažnije, uče decu kako da se u životu samostalno suoče sa tim izazovima i neuspesima.

Evo nekih posledica helikopter roditeljstva:

  • Smanjeno samopouzdanje – Glavni problem je da se javlja upravo kontraefekat. Skrivena poruka, koju preteranim mešanjem, roditelji šalju svojoj deci jeste : „Moji roditelji ne veruju da mogu ovo sam da uradi“, što neminovno dovodi pada samopouzdanja.
  • Nerazvijene veštine da savladaju prepreke – Ako su roditelji uvek tu da „počiste“ za svojom decom ili da uopšte ne dozvole da se problem uopšte pojavi, kako će dete da nauči da se bori sa preprekama, da se suoče sa gubicima, razočaranjima i neuspesima? Time se kod dece stvara osećaj da su manje sposobni da se rešavaju životne probleme.
  • Povećana nervoza – Studije su pokazale da je helikoptersko roditeljstvo povezano sa povišenim nivoom dečje nervoze i depresije.
  • Osećaj da imaju prava na sve – Deca čiji su svi aspekti života usmereni roditeljskim instrukcijama da sve odgovara njihovim potrebama, postaju naviknuta na to da bude sve po njihovom i da imaju prava na sve što požele.
  • Nerazvijene životne veštine – Roditelji koji stalno vezuju pertle, sklanjaju i čiste tanjire, peru odeću i mešaju se u školske aktivnosti, čak i kada su deca fizički i psihički sposobna da urade te stvari, sprečavaju decu da sama ovladaju tim veštinama.

Kako da izbegnete da budete „helikopter roditelj“ ?

Pa kako može roditelj da voli i brine o svojoj deci, a da ne ometa dečiju sposobnost da uči važne životne veštine? Kao roditelji, imate veoma težak posao! Period odrastanja od male dece, do odraslih ljudi kakve želite da postanu, podrazumeva i malo patnje, kako za njih, tako i za vas. Praktično, to znači da morate pustiti decu da se sama izbore sa svojim izazovima, dopuštajući da budu i razočarana i kada se to desi, da im se nađete da to prebrode. To znači da pustite decu da sama obavljaju zadatke za koja su fizički i psihički sposobna. Spremiti krevet i spavaću sobu 3-godišnjem detetu, nije „lebdenje helikopterom“. Međutim, za 13-godišnje dete to svakako jeste!

Morate uvek imati u vidu, da omogućavanjem detetu da samo rešava probleme, pomažete da izraste u pouzdano i samouvereno dete, kakvo želimo da bude!